BLOG

Vjerski turizam , 0 Komentara Jul 09, 2016

Humski knez Miroslav, brat velikog župana Stefana Nemanje podigao je ovu građevinu 1196. godine, kako svjedoči natpis uklesan iznad njenih ulaznih vrata. Prema predanju, iz ovog mjesta počelo je da se razvija i širi jezgro današnjeg Bijelog Polja. Crkva Svetih apostola Petra i Pavla predstavljala je glavni prosvjetiteljski centar u sklopu kojeg je osnovana škola za monahe i u kom su se naseljenici učili čitanju i pisanju.   

O kulturno – povijesnom značaju ovog monumenta najbolje svjedoči činjenica da je 1254. godine ovdje prenesena episkopska stolica iz Stona i da joj je od strane njenog osnivača namijenjen najstariji sačuvani ćirilični rukopis na srpskom jeziku – Miroslavljevo jevanđelje. Ova bogoslužbena knjiga, nastala u periodu između 1180. i 1191. godine, jedinstvena je u povijesti svjetske kulturne baštine, posredstvom čega je uvrštena u Uneskoov registar  “Pamćenja svijeta”. U odnosu na ostale jevanđelistare većeg je formata, oslikan po ugledu na Bizantijsku tradiciju i romanski stil, dok je njegov tekst ispisan crnim mastilom na sto osamdeset i jednom listu bijelog pergamenta. Zatečen ljepotom ovog jevanđelja, vladika kijevski, Porfirije Uspenski isjekao je jedan njegov list koji se danas čuva u Ruskoj Nacionalnoj knjižnici u Petrogradu.

Na Svetoj Gori, unutar zidina Hilandara, ovaj rukopis je čuvan sve do 1896. godine, kada je poklonjen kralju Aleksandru Obrenoviću prilikom njegove posjete manastiru. Tijekom Prvog svjetskog rata nalazio se u glavnoj državnoj blagajni na Krfu nakon što ga je prethodno srpska vojska tijekom povlačenja transportirala preko Albanije, dok je tokom Drugog svjetskog rata bio sakriven u podu manastira Rača.

Crkva je tijekkom svoje povijesti dugo bila pod ktitorstvom loze Nemanjića koji su za njene episkope postavljali svoje ljude od najvećeg povjerenja, među kojima je bio i Predislav, rođeni brat kralja Uroša Prvog. Temeljita obnova ove građevine vršena je više puta tijekom njenog postojanja - sredinom XIII stoljeća pod patronatom kralja Uroša Prvog, u XIV stoljeću pod patronatom kralja Milutina, dok je krajem XVII stoljeća pretvorena u džamiju od strane turskog osvajača.

Nakon oslobođenja Bijelog Polja od strane turske vlasti povratila je svoju prvotnu ulogu 1912. godine, a njeno osvještanje obavljeno je 1923. godine. Temeljitna restauracija je zvanično otpočela na Petrovdan 2010. godine, kada je Episkop Budimljansko – nikšićki Joanikije osvještao ruševine njenog  južnog zvonika, ruiniranog od strane Turaka.  Predviđeno je da se proces restauracije okonča 2016. godine.